O opusu
Vladimir Horvat predanije se počinje baviti fotografijom (ili preciznije, iz toga razdoblja potječu njegove najranije sačuvane fotografije) 20-ih godina 20. stoljeća. Dugogodišnje sustavno proučavanje fototečnog fonda Uprave za zaštitu kulturne baštine rezultiralo je spoznajom da je – usporedno s Muzejom grada Zagreba, a u literaturi i enciklopedijskim izdanjima sustavno isticanim kao isključivim baštinikom Horvatovih fotografija ‒ fototeka Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija također naslijedila respektabilan dio Horvatove fotografske ostavštine.
Primorski ciklus
Dobrodošla je bila spoznaja, izišla na vidjelo 2013. godine tijekom pregleda fotografskog fonda Konzervatorskog odjela u Rijeci za potrebe pripreme izložbe o konzervatorskoj fotografiji, kako je dio Horvatove ostavštine pohranjen i ovdje. Štoviše, suočavanje s Horvatovim Primorskim ciklusom, kronološki inače najranijim u autorovu radu, podastrlo nam je način fotografiranja dotad (i otad) posve nesvojstven Horvatu. U Primorskom ciklusu, koji opseže 74 fotografije, Horvat je fokusiran jednako na urbane gradske strukture sa sveukupnom im graditeljskom i spomeničkom baštinom kao i na vedutne i pitoreskne prizore, dok ljudska prisutnost u široko postavljenim krajolicima predstavlja tek ‒ poslužimo se riječima Branke Hlevnjak kada piše o fotografijama moćnih krajolika Horvatova suvremenika Ljudevita Griesbacha ‒ „malene dijelove velebne božanske ljepote“.
Koji je bio cilj Horvatova boravka i snimanja sredinom 20-ih godina 20. stoljeća na sjevernom Jadranu ostaje za istražiti, a dotad je moguće tek promišljati je li on bio privatne, npr. rekonvalescentske naravi ili službene, fotoreporterske. Mnogo je, međutim, lakše protumačiti putove prispijeća predmetne dokumentacije u Rijeku. Po svemu sudeći Horvat je svoje fotografije iz primorskog ciklusa darovao zagrebačkoj službi istovremeno kad i one tematski vezane uz Zagreb, ali su one, s obzirom na sadržajnu pripadnost Kvarneru i primorju, po osnivanju Konzervatorskog zavoda za Istru i Hrvatsko primorje, 1946. godine, proslijeđene u Rijeku.
Kontinentalni ciklus
Horvatov Kontinentalni ciklus u fototeci Uprave za zaštitu kulturne baštine zastupaju 72 fotografije. Baštinjen je sporadično, u više navrata, ponajviše zahvaljujući bliskom srodstvu autora s konzervatoricom Anđelom Horvat, iako ne bi trebalo previdjeti ni mogućnost angažmana samog Gjure Szaboa.
Iako najranije fotografije iz ovog autorovog opusa potječu iz iste godine kada nastaju i fotografije Primorskog ciklusa, dakle 1925. godine, način na koji prezentiraju viđeno nema gotovo ništa zajedničkog s prethodnim. Umjesto širokih i pitoresknih vedutnih prizora, nerijetko ispunjenih sićušnim ljudskim likovima, ovdje prevladavaju znatno krupniji kadrovi usredotočeni na aktualna događanja kojih su glavni protagonisti upravo ljudi.
Očito je kako na fotografijama Kontinentalnog ciklusa autorov reportažni nerv ostvaruje svoj stvaralački zamah. Međutim, fotografski ciklus koji će u najpotpunijem smislu afirmirati Horvatov fotoreporterski rad, k tomu dobrim dijelom vremenski usporedan kontinentalnom, bit će Zagrebački ciklus.
Zagrebački ciklus
Najveći dio Horvatovih fotografija sačuvanih u okvirima konzervatorske službe jest onaj tematski vezan uz prostore grada Zagreba, nastao između 1929. i 1941. godine. Predmetni fond zastupa sveukupno 280 fotografija. Baštinjen je u svibnju 1945. godine zahvaljujući autorovoj donaciji (o tome zapis i bilješka u I. fototečnoj inventarnoj knjizi, str. 1-40, uz ovjeru tadašnjeg ravnatelja Konzervatorskog odjela u Zagrebu dr. Ljube Karamana, konzervatorice Anđele Horvat, autorove mlađe sestre, te konzervatora Tihomila Stahuljaka).
Horvat djeluje između dvaju svjetskih ratova, u razdoblju koje se u povijesnom i umjetničkom kontekstu veže uz djelovanje grupe Zemlja te na području fotografije uz Zagrebačku školu fotografije, formiranu oko Fotokluba Zagreb, čiji je član Horvat i sam bio od 1932. godine. Međutim, najintenzivnije razdoblje Horvatova fotografskog rada tridesete su godine 20. stoljeća, kada djeluje kao fotoreporter u zagrebačkom dnevniku „Novosti“.
Fotografije nastale za potrebe zagrebačkog dnevnika „Novosti“ najizrazitiji su reprezentant Horvatova sveukupnog fotografskog rada pa su ujedno zaslužne za vezivanje njegova imena najčešće uz sintagmu zagrebački kroničar. On je to uistinu i bio od 1929. godine do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Tridesete godine 20. stoljeća vrijeme je intenzivnog razvoja Zagreba i širenja izvan današnjih okvira, zamaha privatne i javne izgradnje, trasiranja novih urbanističkih smjernica.
Horvatove fotografije svjedoče kako njihov autor snimanju izgradnje pristupa isključivo reportažno, nastojeći uhvatiti događaj, činjenice, ljude, atmosferu, dok ga snimanje arhitekture i grada kao strukture ili pitoresknog prizora uglavnom ne zanima.
Ciklus prirode
Recentnim otkupom iz travnja 2013. godine fotografski fond Vladimira Horvata u djelokrugu konzervatorske službe upotpunjen je novim vrijednim opusom. Riječ je o 42 izvorne fotografije salonskog formata koje su većim dijelom nastale polovicom 20. stoljeća.
Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, razočaran službeničkom degradacijom kojom gubi fotoreporterski status, čime formalno biva obezvrijeđeno sve što je dotad učinio i za sobom ostavio, Horvat u bijegu od vremena i ljudi, u okrilju prirode, pronalazi sigurno utočište iz kojega crpi utjehu i vraća istrošenu životnu snagu. Priroda ga pokreće i aktivira kao malo što u to vrijeme te Horvat osmišljava i marljivo provodi mnoge društveno (i osobno) korisne prostorno-istraživačke akcije koje i tada ne posustaje fotografski dokumentirati na tragu i u duhu Zagrebačke škole fotografije.
* * *
Ostavština Vladimira Horvata upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-6825.
Priredila: Sanja Grković
listopad 2016.
* * *
Izvori:
Ministarstvo kulture, Fototeka kulturne baštine
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci
Fototeka Muzeja Grada Zagreba
Zdenko Kuzmić: Vladimir Horvat - Zagrebački kroničar vremena; Hrvatski fotosavez, Zagreb, 1994.
HTV serijal "Fotografija u Hrvatskoj", epizoda Vladimir Horvat; urednica i scenaristica Anamarija Habjan
Privatna fotoarhiva obitelji Jutrović
Usmena saopćenja dr. Srećka Božičevića
